| 2024-06-05 09:11:38 Rad učenice Sare Tolić ponovno među najuspješnijima Rad naše učenice Sare Tolić ponovno je među najuspješnijima! Naime, Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, potaknut obljetnicom mučeničke smrti svetoga Dujma i solinskih mučenika, Prvoga kongresa za starokršćansku arheologiju, euharistijskoga slavlja povodom Euharistijskog kongresa, potom obljetnicom preminuća don Frane Bulića kao i petstotom obljetnicom smrti oca hrvatske književnosti, Marka Marulića, organizirao je smotru učeničkih radova na temu „Salona i Marul – kršćansko kulturno nasljeđe“. Na natječaj, koji je održan od 25. ožujka do 15. svibnja ove godine, pristiglo je mnoštvo radova, a posebno povjerenstvo izabralo je najuspješnije među kojima je rad naše Sare Tolić Priča bazilike na Manastirinama. Njezina mentorica je vjeroučiteljica Marija Škeva. Sv. misa zahvalnica održat će se 19. lipnja 2024. godine u 18.00 sati na Manastirinama, a predvodit će ju splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić. Nakon sv. mise održat će se kulturno-edukativni program/smotra dječjih radova i predstavljanje najuspješnijih učeničkih radova. Program je nastao u suorganizaciji Katehetskog ureda, Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin, Arheološkog muzeja u Splitu, Prasvetišta Gospe od Otoka, a pod pokroviteljstvom SDŽ upravnog odjela za pomorstvo, turizam i promet. Čestitke našoj Sari i njezinoj mentorici Mariji. Nagrađeni rad možete pročitati pod Opširnije. ravnateljica: Ivana Petričević, prof. autorica: Sara Tolić mentorica: Marija Škeva razred: 6.a škola: O.Š. „ Josip Vergilij Perić“, Imotski naslov rada: Priča bazilike na Manastirinama
Priča bazilike na Manastirinama Manastirine jesu povijesno groblje stare Salone gdje počivaju najhrabriji ljudi za koje ćete ikad čuti. Nažalost, sve te nadgrobne kapele i sarkofazi porušeni su i opljačkani, ali zato sam rođena ja, početkom 5. stoljeća. Život sam započela kao skromna mala kapela, ali izrasla sam u veliku, veličanstvenu baziliku dugu 48 metara i 21 metar široku. Moja namjena bila je časna i tužna. Čuvala sam sveta tijela mučenika koja su u meni spokojno usnula u dugi san. Progonili su me usklici i plač koje sam svakodnevno mogla čuti kroz svoje debele zidove. Još i danas moji kameni ostaci znaju se zatresti kad se sjetim… Divila sam se odlučnosti i čistom srcu tih divnih ljudi. Sa strahopoštovanjem primala sam njihova hladna tijela u svoje odaje. Bilo je i divnih trenutaka kao kad bi se u meni zaorila milozvučna i zvonka pjesma pjevača u mom prostranom, srednjem dijelu. Krasne su to bile pjesme što su slavile Boga i bila sam ponosna što ih se može čuti baš u meni. No, oko 7. stoljeća dogodilo mi se nešto strašno. Neki ljudi porušili su moje visoke zidove i teško me oštetili. Boljelo je. Još me više boljelo to što sam iznevjerila te dobre ljude oko sebe, što nisam uspjela zaštititi ono važno što mi je bilo povjereno. Mislila sam da će me srušiti do kraja i zaboraviti, ali oni su mi ponovno udahnuli život i obnovili u manju crkvicu. Ponovno su mi podarili važne relikvije koje su do tada bile čuvane kod mojih prijatelja, bazilike s Kapljuča i bazilike s Marusinca. Nismo se poznavale osobno, ali neke od naših stijena zajedno su putovale do Salone. Još mnogo je kršćana usnulo na Manastirinama, a ja sam ih sve ponosno čuvala. S godinama sam se rušila i popravljala. Uklesavala su se svakakva radosna slova u moje zidove. Od mene su ostali stari temelji i poneki veličanstveni stupovi, ali ipak sam svoju dužnost i obećanje održala. Sačuvala sam krsne i predivne, svete sarkofage mučenika koji su usnuli u nadi, vjeri i hrabrosti. Danas sam turistička atrakcija. Važan sam temelj povijesne, kršćanske Salone. Danas kada koja stara baka položi svoju drhtavu ruku na moj kamen s krunicom u ruci, shvatim da sam vrlo sretna što sam i danas znak ljudima koji pruža nadu u vječni život.
|
| Osnovna škola "Josip Vergilij Perić" |