Put je bio ugodan, pun pjesme, smijeha i dobrog raspoloženja. Uz kraću stanku u Neumu, kako je i planirano, u Trstenom poklonili smo se i zapalili svijeće Imoćanima poginulim u Domovinskom ratu. Mnogi učenici našli su na spomeniku imena svojih ujaka, stričeva… Pomalo potreseni, ali i ponosni, išli smo u Arboretum Trsteno. Tamo smo vidjeli mnoštvo različitog i rijetkog bilja i prekrasnu fontanu.

Putujući dalje, ubrzo se pred nama pružao nezaboravan pogled na Dubrovnik. Grad opasan visokim zidinama krije mnoštvo ljepota koje smo tek trebali otkriti.

Prvo smo išli na ručak, a zatim u staru gradsku jezgru. Ukrcali smo se na brod koji nas je vodio na otočić Lokrum. Nekoliko minuta vožnje do Lokruma uljepšalo nam je jugo i valovi pa nam se činilo da nam to Posejdon maše i želi dobrodošlicu. Nekima je to bila prva vožnja brodom koju će sigurno pamtiti cijeloga života.

Otočić Lokrum ima i legendu koju nam je naša vodička prepričala, a mi ostali začuđeni i pomalo prestrašeni jer nismo željeli provjeriti istinitost legende. Obišli smo benediktinski samostan, prekrasan krajolik otočića, vidjeli mnoštvo zečića, paunova…

Zatim smo se vratili u Dubrovnik. On nas je dočekao okupan suncem. U pratnji lokalnih vodiča obišli smo staru gradsku jezgru te brojne dubrovačke znamenitosti: Knežev dvor, Onofrijevu česmu, crkvu svetog Vlaha, Stradun, Samostan male braće, Orlandov stup… Jako nas je zanimala dubrovačka povijest pa smo pozorno slušali sve što nam je vodička govorila. Nakon razgleda imali smo slobodno vrijeme za kupnju suvenira, sladoled, piće...

Kako je padala noć, tako se i naš izlet bližio kraju. Puni dojmova, novih informacija i s brojnim suvenirima u torbama vratili smo se u naš Imotski.

Ivana Petričević, prof.