Povodom spomendana sv. Lucije (13.12.), svi učenici razredne nastave naše Škole (centralne i područnih) čuli su prigodnu i poučnu priču kršćanskog autora Maxa Lucada ,,Ti si jedinstveno biće". Priču im je pripovijedala školska knjižničarka Maja Punoš Rebić.

Sveta Lucija iz Siracuse, u tradiciji Mediterana i južne Hrvatske, svetica je koja čuva i dariva djecu, a obilazi kuće na svojem magarčiću. Djeca pripremaju čarapice za skromne poklone koje im ona ostavlja te sijeno i vodu za okrjepu njenom magarčiću.

Razgovarali smo o ovoj lijepoj tradiciji, otkad datira, tko je prenio našem narodu i gdje se zadržala. Također, ovu smo tradiciju povezali i s tradicijom darivanja djece na spomendan sv. Nikole.

Učenici su naučili sve o sv. Luciji, o vremenu u kojem je ova svetica živjela te se upoznali s detaljima njezinog života i mučeništva. Također, naučili su koja je poveznica cara Dioklecijana i sv. Lucije te gdje se nalazi kripta ove velike svetice, zaštitnice djece, vida, pisara, krojača, kovača, staklara i lađara.

Priča u kojoj su uživali naši učenici govori o Drvencima, narodu malenih drvenih lutaka koje je stvorio Eli, njihov veliki majstor rezbar. Drvenci su voljeli lijepiti naljepnice jedni po drugima, crne točke ili zlatne zvijezdice, ovisno o tome koliko nekoga smatraju lijepim ili uspješnim odnosno koliko se netko uklapa u standarde njihovog društva.

Oni Drvenci na koje je zalijepljeno puno crnih točaka (loših kritika i komentara, ruganja i omalovažavanja) osjećaju se jako nesretno. Takvi Drvenci žive osamljeno i gube samopoštovanje. Među njima je glavni lik priče - Pulcinello. 

Srećom, susreće Luciju, djevojčicu Drvenku koja mu ,,otvara oči" i poučava ga mudrosti kako ne trebamo k srcu uzimati ružne komentare i omalovažavanja drugih jer smo svi stvoreni predivni i jedinstveni, kao ljubljena i željena bića svoga Stvoritelja.

Nakon te važne spoznaje, Pulcinello postaje sretno biće, puno ljubavi i poštovanja prema samom sebi i svima koje susreće.

Učenici su, nakon pripovijedanja ove priče, jedan drugog darivali neprocjenjivim darovima - iskrenim osmijesima i lijepim riječima čija je simbolika bila u malenoj naljepnici - zlatnoj zvjezdici - koju su poklanjali svojim razrednim prijateljima i prijateljicama.

Naša školska knjižnica tijekom cijele godine provodi projekte stvaranja i održavanja ljubavi prema knjizi i čitalaštvu. Jedan od (jako uspješnih) načina je i pripovijedanje poučnih priča mlađim uzrastima.

Snaga ,,žive riječi" u odgoju i obrazovanju naše djece, neprocjenjiv je i moćan alat u stvaranju mladih ljudi koji razmišljaju, uče te kritički i odgovorno promišljaju svijet u kojem žive.

Školske knjižničarke OŠ "Josip Vergilij Perić":

Maja Punoš Rebić i Tihana Rajič