U nedjelju 18. ožujka 2018. godine učenici osmih razreda naše Škole krenuli su na terensku nastavu u Vukovar. U pratnji učenika bili su profesori Marija Bubalo, Lucija Gulin, Ružica Knezović Prlić, Ivana Petričević, Antonija Zelić Matić i Denis Đerek. Krenuli smo s autobusnog kolodvora u 8 sati. Vožnja do Vukovara je jako duga, a uz kraća zaustavljanja za okrjepu i osvježenje, brzo smo stigli na odredište.

Smjestili smo se u hostel Dubrovnik. Srdačno su nas Vukovarci primili, a i smještaj je bio jako dobar. Družili smo se s učenicima iz škole s Raba i iz Gradaca. U 19 sati išli smo na večeru u restoran Istra. U 23 sata gasilo se svjetlo u hostelu te je trebalo na počinak. Kažemo – trebalo – jer na žalost naših profesora, tako nije bilo. Druženje je potrajalo do 3 sata jer nam se nije spavalo. Ustali smo rano. Bili smo umorni i pospani, ali tek je trebalo upoznati Vukovar. Nakon doručka obišli smo Muzej grada Vukovara smješten u dvorcu Eltz i Muzej vučedolske kulture. Stručni vodiči potrudili su zaintrigirati nas za sadržaje spomenutih muzeja. Muzej vučedolske kulture ima dvanaest prostorija i u svakoj hrpu zanimljivih izložaka. Nakon toga krenuli smo u crkvu sv. Filipa i Jakova koje je treća najdulja crkva u Hrvatskoj. U Domovinskom ratu crkva je prilično uništena, ali je danas obnovljena i ponovno blista. Vratili smo se u restoran na ručak, a onda su nas čekala dva poučna predavanja. Jedno predavanje Domovinski rat održao nam je profesor povijesti, a drugo predavanje Bitka za Vukovar bojnik u HV-u, branitelj Vukovara. Nakon predavanja imali smo slobodno vrijeme za razgled središta grada Vukovara. Kupovali smo suvenire, družili se, šetali po snijegu koji je neumorno padao cijelo vrijeme našeg boravka u Vukovaru. Kada smo se vratili u hostel, večerali smo te se pripremali za disko. Bilo je jako lijepo i nadasve zabavno. Stari i novi prijatelji na podiju zagrljeni pjevali su u jedan glas… Divno iskustvo! U hostel smo se vratili jako umorni, ali punog srca.

Sljedeće jutro spremili smo sve stvari i odnijeli ih u autobus, odjavili se iz hostela i doručkovali. Naši profesori su ravnatelju Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovara odnijeli prigodan poklon naše ravnateljice i zahvalili mu se na srdačnosti i gostoprimstvu. Potom smo u pratnji brigadira Petra Ćavara, imotskog zeta, obišli vojarnu na Sajmištu (u čijem okruženju se nalazio i naš hostel), Spomen dom na Trpinjskoj cesti i Vukovarsku bolnicu. Tu smo pogledali kratki dokumentarni film o bolnici u Domovinskom ratu. U podrumu bolnice nalazi se muzej s lutkama koje predstavljaju ranjenike i pločice s imenima poginulih i nestalih. One su danas svojevrsni kalendar zbivanja o događajima u bolnici. Nakon bolnice išli smo na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Tu su naši profesori u ime naše Škole položili cvijeće i zapalili svijeću te smo se zajedno pomolili za sve žrtve. Zatim smo išli u Spomen dom  Ovčara te na masovnu grobnicu. I tu smo se pomolili. Tužni, ganuti, ali ponosni na hrvatski Vukovar otišli smo do ponosa Vukovara – Vodotornja. Iako se obnavlja, vidi se na njemu tisuću ratnih rana. Vratili smo se na ručak u restoran, a zatim smo išli u središte grada gdje se nalazi rodna kuća Lavoslava Ružičke. U njoj smo imali Školu mira te Kviz znanja. Našu školu su na Kvizu znanja predstavljali Lea Maršić (8.c) i Zvonimir Kilić (8.c) te su zauzeli 2. mjesto.

Oko 16 sati uputili smo se kući. Tužni što odlazimo iz Vukovara, sretni što se vraćamo svojim obiteljima i ispunjeni ponosom na Domovinski rat. Snijeg nas je pratio i na putu kući, a onda nas je dočekala velebitska bura. Kućama smo stigli oko 4 sata ujutro.

Sigurne smo da će svim našim prijateljima u sjećanju ostati ova terenska nastava.

                                                           Marijana Kutleša (8.c) i Petra Jelavić (8.c)